Okupili
smo se ovde, na ovim častim i poštenim Internetima, da razjasnimo neke teorije
zavere. Moj prijatelj Milan pokušaće, zajedno sa mnom, da objasni neke
nedoumice, a raspravljaćemo i na neke teme oko kojih smo, što bi rekli mladi,
izneverovali.
Glasno i jasno: Milane, zašto ti voliš Beograd, kratko
i jasno?
Milan: Zato
što u Beogradu mogu da se šetam u pola četiri ujutro i da budem nasmejan i
siguran.
![]() |
Foto: Glasno i jasno |
Glasno i jasno: Kako bi ti definisao prave Beograđane?
Kakvi moraju da budu?
Milan: Pravi
Beograđani znaju da pomognu, da budu nasmejani kada je najteže, da ne bacaju
papiriće po ulici i da budu po malo mangupi. Ne moraš biti rođen u Beogradu da
bi bio Beograđanin. To je epitet koji se stiče vremenom.
Glasno i jasno: Dobro je, izvukao si se, valjda. Nadam
se da sad niko neće ovaj razgovor okarakterisati kao fašistički... Zašto se
omalovažava pojam „pravi Beograđanin“? Je l' to neka teorija zavere?
Milan: Previše
je ljudi koji sebe smatraju Beograđanima. Kao i sve u društvu i to je
degradirana kategorija. Kao narod smo, takođe, skloni i ljubomori. Mnogi ne
vole Beograđane jer u njima radi ljubomora, a svakako ne bi trebalo da bude
tako. Nemoguće je voleti svoj grad bez da voliš i druge gradove i druge ljude.
Kada bi svako bio ponosan svojim mestom ne bi bilo ljubomore.
Glasno i jasno: Otvorili smo fan stranu „Beograd u srcu“ i, vidim, javljaju se ljudi koji smatraju da je neophodno da ti jave da
im naš grad nije u srcu. Kako da im ga, da prostiš, tu smestimo? Kako neko da
zavoli Beograd?
Milan: Beograd
ne može da zavoli neko ko je ljut na samog sebe. Beograd je težak za zavoleti.
Beograd je veliki grad i u njemu se mnogi izgube. Zato je ljubav prema Beogradu
svojstvena samo ljudima velikog srca. Ima mnogo onih koji misle da ga vole ali mu,
zapravo, čine štetu.
Glasno i jasno: Misliš li na one iz klipa „Moj Beograd
si došao da lomiš“? Kako možemo da izlečimo Beograd od tih takvih napada ljudi
malog srca?
Milan: Posle
Drugog svetskog rata ljudi su gradili
Beograd i popravljali ga svojim rukama. Zato su svaki pedalj grada čuvali kao
nešto svoje. Ta generacija nestala je tiho, a novi klinci se ponašaju kao da su
dobili Beograd za rođendan, kao da je oobična igračka. Moramo da ih angažujemo da
rade na tome da Beograd bude bolji i lepši. Treba da ih edukujemo i
organizujemo radionice.
Glasno i jasno: Kakvu radionicu treba da organizujemo
da bismo privoleli klinca da, kad već hoće da žvrlja, nacrta neki
superkvalitetan grafit? Kako da ga „nateramo“ (glupa reč, znam) da čini dobro?
Većina klinaca bi na to pristala samo ucenom, po sistemu – opravdaćemo ti tri
neopravdana, evo ti špahtla, idi skidaj žvake sa pločnika.
Milan: Svaki klinac ima potrebu da nečemu pripada. Treba osnovati nešto
nalik "Komjuniti centrima" koji postoje u nekim zemljama. Treba
obezbediti sport za sve. Danas klinci umesto da treniraju sede po parkovima.
Najviše zbog toga što roditelji nemaju para za treninge. Bazen je skuplji od
tri litre piva. To je nedopustivo. Ti centri treba da budu besplatni i da privuku
klince svojom otvorenošću.
Glasno i jasno: Besplatni
trening fudbala bi ga naučio da ne pljuje žvaku na trotoar? Verujem da to više
ima veze sa vaspitanjem i onim što nosiš iz kuće.
Milan: Sport, umetnost, pa čak i
časovi kuvanja – bude dobro u ljudima. Svaki taj centar bio bi mesto gde bi
klinci vreme provedeno u dosadi i igricama trošili na radionice. Sport je samo
deo toga. Ti centri bi pružali utočište.
Glasno i jasno: Vratimo se
Beogradu. Šta bi preporučio svakome da vidi, oseti, proba – u Beogradu, bio on
stranac ili neko ko je rođen ovde, ali ipak ne poznaje grad dovoljno dobro?
Milan: Ko god dođe u Beograd treba da poseti neku pijacu, prošeta se
pored reke, popije kafu u nekoj od starih kafana i provoza se dvojkom. Ali
najvažnije je da upozna Beograđane. Grad bez ljudi je samo spomenik. Ko popije
piće sa nekim iz Beograda zaista upozna Beograd. To nije teško jer Beograđani
ne propuštaju prilike za druženje sa strancima.
![]() |
Foto: Milan Mataković |
Glasno i jasno: A šta ćemo sa domaćima, onima koji su
rođeni ovde, a poznaju grad veoma površno?
Milan: Za
početak – treba da izađu iz autobusa, automobila i krenu peške po gradu. Da ne
jure ka nekom cilju nego da posmatraju ljude i zgrade.
Glasno i jasno: Zgrade ne pričaju. Kako neko da zna
zašto je važno Sajmište (ne znaju ni gde je), kad je tamo diskoteka ili tako
nešto? Mnogo ljudi nije svesno da svakodnevno hodaju po prekopanim grobljima –
bila ona iz perioda Kelta ili Turaka.
Milan: Moj cilj je da povedem ljude ka ideji da Beograd prezentuju, pre
svega, svojim komšijama i prijateljima. Fan strana na Facebook-u je samo
početak. Odatle idemo ka cilju – da se angažuje što više običnih ljudi kojima
je Beograd u srcu kako bi se Beograd doveo u srce onima koji ga ne prepoznaju.
Glasno i jasno: Ne misliš li
da je to borba protiv vetrenjača?
Milan: Svako bi postavio to pitanje. Ali ako ne postoje ljudi koji se
bore protiv vetrenjača nema napretka u bilo kom smislu. Moramo ličnim primerima
pokazati da je promena na bolje moguća.
Glasno i jasno: Znaš da sam
uz tebe, borimo se zajedno. Ako se sve naše zamisli ostvare – kako zamišljaš
Beograd za nekih 5-10 godina?
Milan: Voleo bih da se Beograd više okrene mladima i kulturi. Smisao
velikog grada jeste da bude centar kulture. Beograd ima mnogo mesta koja su
zapuštena i oronula. To može da se pretvori u baze za dalje razvijanje kulture.
Oronule zgrade mogu da se predaju mladim ljudima koji bi od njih napravili
nešto novo. Svi svetski gradovi od starih industrijskih centara prave centre
kulture. Beograd treba da bude centar kulture Balkana. Takvog ga i vidim.
Glasno i jasno: I, za kraj, kaži – glasno i jasno –
kako ljudi mogu da nam se pridruže i da pomognu Beogradu?
Milan: Za početak neka nam se pridruže u grupi. Planiramo da okupimo
ljude koji su voljni da vole Beograd. Uskoro će biti organizovane i radionice i
druženja.
![]() |
Foto: Glasno i jasno |
Sve to što je Milan pomenuo, ja volim u vezi Beograda. Posebno volim obilazak Kalenić pijace u leto, kada sve vrvi od mirisa i boja. Kosančićev venac i Dorćol, kao i Požarevačka ulica na Vračaru su moje omiljene destinacije za šetnje po Beogradu. Što sam starija, uviđam sve više lepote u mom gradu i svako godišnje doba daruje neki poseban šmek. Kad se samo setim da nisam volela sneg u Beogradu, oh, pa mora biti da sam bila luda. :)
OdgovoriIzbrišiOdlično je i to što se u Beogradu dešava da za jedan dan prođu i sva četiri godišnja doba. :)
OdgovoriIzbrišiHeheh, da, i to. :)
Izbriši" Beograd volim kad sviće,
OdgovoriIzbrišiBeograd volim kad spi,
ja volim kad snegom pobeli sav,
volim ga kad dođe maj"- ovo su stihovi starog šlagera, da, baš su se tako zvale melodije koje su se nekada pevale, u mome detinjstvu, a koje je pevao, verovatno sad mnogima, nepoznat, ali onda veoma popularan pevač Živan Milić, a koje i danas na jedinstven način opisuju ono što osećam za svoj rodni grad i još mnogo više. Milane, svaka ti se pozlatila! "Jasno i glasno", prava tema za dobar tekst, da se malo zatalasa svakodnevica, a možda i pokrene neka akcija.
Divim vam se na entuzijazmu i optimizmu i od srca se nadam da ćete uspeti. Ja ne umem da objasnim ljudima Beograd mog detinjstva i mladosti. Iako ne živim u njemu, uvek mu se rado vraćam. Srećno! :)
OdgovoriIzbriši